Jak postaješ kada shvatiš da kvaliteta tvojih misli u ...
Misli u samoći - Agro program
Misli u samoći by VERBUM d.o.o. - Issuu
Verbum Misli u samoći - Knjige
O samoći
Misli u samoći by VERBUM d.o.o. - Issuu
Citati O Samoći - Izreke Poslovice citati
Citati o samoći i usamljenosti, mudre misli Najbolji Citati
Predstavljena knjiga "Misli u samoći" Thomasa Mertona - IKA
misli u samoći
misli u samoći - win
[POEM] ''The Necklace XXI'' Tin Ujević (1891 - 1955)
XXI Tonight, my forehead gleams and sweat drips in each eye; my thoughts blaze through dreams, tonight, of beauty I shall die. The soul’s core is passion deep in night’s abyss, a blazing cone. Hush, weep in silence. Let us weep and let us die. We’ll die alone. --------------------------------------------------------------- XXI Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći.
Dakle, dobio sam dozvolu da objavim pjesme gospodina Zlateca. Ima ih poprilično i jebene su. Uživajte. Ne da mi se sad uređivati razmak između svake, kuži se gdje počinje nova po boldanom naslovu. Moram pisati - Iz mene se mora cijediti znoj Kosa mi mora rasti I žile se propinjati Moram pisati o sebi Ako ne napišem Razrezat ću tijelo I staviti sve na stol Stari i ja - Vežemo lozu Nikog ne zanima Što se igdje događa On savija, ja vežem Lozu slamaj polako Od početka do kraja Čuje se samo krckanje kosti I huka vjetra Razgovaramo o vukovima. Jednom Davno prije Pojeli su čitave svatove Smijem se u nevjerici Ali dopuštam Da me obuzme jeza Ogled o tišini -- Čujem disanje Udaranje mora u stijene Sigurno sam negdje na rubu A nada mnom oblaci Ona trči prema meni Tu preskoči disanje Nisam, nisam! Hrapavo promumlja I udari me mlitavom rukom Vjerujem da nisi Pokušavam Ogled o tišini II - Pokušavam pobrojati zvukove Disanje, perilica, centralno Između njih tišina Tihi šum u uhu Podsjeća me na zujanje prije potresa Prije no što zaspim Razmišljam o sreći O neradu, putovanju, jelima Snimam trailer za san Osjećam trzanje Tu si A dijeli nas ponor Sanjaš prošlost I ponovnu mogućnost izbora Ogled o usamljenosti - U prostoru sam Mašim se za cigaretu Prije no što me itko odmjeri Izmišljam neke situacije Volim biti samozatajni junak Usamljeni vuk na proplanku Između žbunja i stijene Pritom pušim osmu cigaretu zaredom Imam grč u nozi Mijenjam oslonac ili padam Nasukao sam se na šank I uzmičem pred ljudima Dodirivanje me izvija Taktički gledam u profile Da ne izazovem reakciju Igram na telepatiju I ona nikad ne donosi ništa Osim razočarenja Ali i to je bolje nego klasičan odjeb Završi već jednom I proglasi me klinički mrtvim Pušim devetnaestu cigaretu I ispijam četvrtu pivu Nisam ružan, ali sam Usamljeno odbojan Ne privlačim ljude Igram se promatrača Onog koji se jedva diše I moli boga da mu se ne pripiša Jer će izgubiti oslonac Vatra - Dok u tebi gori život Potpirujem ga Imperativom stanja Odbacujem taštinu Slažem je u snopove I spaljujem Zabavi me - Reci nešto Reci nešto lijepo Smrt ? ! Smrt je lijepa jer je tiha Ogled o tišini IV - Zatvorim oči da jasnije vidim tišinu Sigurno je najbliže osjećaju smrti A što ako zuji? Krv teče u tišini Bojim se prstima dirati prošlost Ponovno otkriti oblik Dimenziju koja me stavlja Pred težak zadatak Život u zasjedi Vraćanje u djetinjstvo nema svrhe Otrovan sam zbiljom I ne vidim što me činilo sretnim Bluz za budalu - Sve što vidim Otužno je Četiri bijela zida I par egzotičnih slika Vozio bih zid smrti Ali to mogu samo pijan Nasloniti se na plohu I okretati do ormara A onda stati Imam mrlju na majici Kad mi glava klone Ona je moj svijet oko kojeg Gradim tupost Milese, ti si davež Taj zvuk stremi ka tišini Ta dosadna truba Čini me glupim Evo, podbočio sam glavu I dlanovima pritišćem lice Mogu tako i ostati Biti trulo drvo Ili pak spomenik Na kojem suše veš More - Nikad moje more Ni korijeni moji umočeni u more Ne znače da ga imam More, ja te nemam Ako kažem da si moje Dignut ćeš val I tvoji udovi pokazat će Zašto sam jak na riječima More, nikad moje more Noćne moje more Snovi o tebi Imam i nosim u čaši U zelenoj boci Kao jeftino vino I pijem te A ti me utopiš More, nikad moje more Niti more drugih Glad - Živimo na brodu Koji vječno tone Nosiš naramak algi Da ti ispletem mrežu I paziš da ne liči na omču Prstima prelazim Preko pukotina na licu Grizem svoje rame U svojoj krvi tražim okus tvoje Val je stvorio galeba Galeb je rodio ribu Riba je mahnula suncu I nestala u moru Nas se to ne tiče Mi žudimo za obalom I stablima koja cvrče Dok sjene leže pokraj I škilje u nebo Iako smo siti od nas Još uvijek nas mori glad Crno-bijelo - Stavila sam profilnu sliku U crno-bijeloj tehnici Da se ne vidi crvenilo na vratu Muž me snažno uhvatio svojim šakama Koje ponekad ne znaju stati od bijesa On radi i ne priča mnogo On radi više nego što treba Ubija se od posla On radi Ponekad je grub Stavila sam profilnu sliku U crno-bijeloj tehnici Više nisam tako mlada Ponekad bih radije da je slika crna Samo da se vide oči One su još lijepe i njima zavodim Netko će pasti na njih Netko će htjeti da mu pišem Sigurna sam u to Stavila sam profilnu sliku U crno-bijeloj tehnici Crna kosa struji mi oko bijelog lica Usne su blijede, sive, danas su baš mrtvački sive Možda da povećam kontrast I smanjim svjetlost Ili da se još jednom našminkam Jarkom crvenom Zavodljivom jarkom crvenom U crnoj-bijeloj tehnici Ona postaje tamno siva Živa, vampirska, tamna i siva Ljubim te dok me gledaš Ljubim ti vrat, bradavice Trbuh Stavila sam profilnu sliku U crno-bijeloj tehnici Želim svoj virtualni život Izdići iznad lajkanja I bezazlenih laskanja Želim ga živjeti još jednom Prije no što sjednem na klupu U parku i duboko udahnem Poza - Stojim kraj jezera I sunce me napola obasjava Gledam u daljinu A ono što tražim u meni je Valjda će se vidjeti na slici Htjela bih vam pokazati To što vidim u daljini Žena - Sjela sam Što sad da radim? Razvalina - Ponekad me uhvati jeza Kad naiđem na ljubav Ne znam što bih sada s njom Što bih s tim krhotinama Nakon godina Stoga ga odbijam I kažem mu da je Prokleto naporan Zavidim ptici - Što može s visoka Ocijeniti stanje stvari Što može biti sama na nebu Ili se u jatu, bez pitanja Usmjeriti k istom cilju Jedino joj ne zavidim Što se ne može Diviti samoj sebi Dada sam napokon sama - Napokon me tišina voli Daje mi da se smijem bez razloga I ogledalo me voli I meso me voli I povrće me voli I slika koju sam skrivala Voli me Osjećam ljubav U svakom kutku Gle, paučina mi šalje poljupce I baca zvjezdanu prašinu Ja sam sjajna zvijezda Napokon me drže Kao kap vode Ležala sam u tami - Znaš Ja sam jaka Jača od nekih planina Moji su se svjetovi Rušili kao domino I samo prvi još malo odzvanja Jaka sam dovoljno Da popušim u trenu ovu cigaretu I pokažem ti vrata Kad zažmirim - Noć će biti ista Neminovna Niti prijatelj Niti izbavitelj Noć će biti ista Kad zažmirim sada Noć će biti ista Tmina ispod kapka Sjećanja na ribe - Stojim na mostu čvrsto držeći ogradu Valjda pokušavam uhvatiti tračak Sjećanja na ribe Čim ih pogledaš One uteku Sve je na svome mjestu Koordinate su još uvijek iste I mravi voze istom stranom I žabe udaraju u površinu I jastreb jedri pa se sruši Sve se to miče, izvija Baca i poskakuje Pratim granu koja otječe Davno sam pitao potok Boji li se ušća Strepi li od širine i mase Boji li se virova i mulja Boji li se mora? Ne znam, rekao je Ja sam samo put Pitaj moju vodu Prije zvonjave - Znam da mi ostaje još par minuta Da provjerim stanje krutosti Tražim jučerašnje čarape U sobi, boravku, kuhinji Ogledalce, ogledalce Kaži mi koga ćeš danas Baciti u depresiju Iz tube cijedim produženi život Ah, te sijede U kojima se skriva Četrdeset godina bescilja Stenjem u nuždi Rađam propalo dijete I puštam ga na pučinu Ako otvoriš frižider u 7 i 25 Možda te prosvijetli njegova svjetlost I umjesto kože od slanine Sjedneš u njega Vani je kišovito I vrane s grana vrište A gle male kapi kiše Čini nam se Da te nema više Umrla je sisata glumica - Ja sam je volio zbog velikih grudi Iako su joj uloge govorile O pravom talentu Umrla je sisata glumica Možda sam u njoj vidio mater Ili neki psihološki sindrom Možda želju za majčinim mlijekom Punim slada Umrla je ta žena Ta koja je punila ekrane I praznila samoću Rođen - Iz ljubavi Iz mržnje Iz usputnog divljanja Hormona Rođen iz potrebe Da se obožavamo Tri generacije Rođen iz neznanja Iz vulkanske dubine Iz probuđenog sunca Iz topline zime Rođen iz mraka Prigušena svjetla Rođen iz vode I žilave zemlje Rođen iz puke Dosade Slika - Slika na zidu stoji ukrivo I ljudi na njoj drže se za ruke (Kao na brodu koji tone) Jezici im plave od sumraka Dok s tmurnog neba pada sedef Razjapljene čeljusti od željeza Pjevaju borbenu o smrti Nešto kao kršćani u pijesku Nešto kao volovi u jarmu Ovdje gdje sad stojim Ruke mi trnu Raspuštene, mlitave I glava mi klone u mrtvi prizor I trbuh mi zbori: Idemo odavde Ti ljudi nisu tvoji Ne znaš ih i ometaš im Teatralni kraj Nisam nikada bio na Sardiniji - Jesu li ljudi tamo tihi I imaju li sunce kad im treba? Nisam bio ni u Sibiru Svjetluca li tamo noć Kao da si je razbio o pod? Ni u Argentini bio nisam Jašu li tamo nojeve I tapšaju li ih kad se propnu? Moram nešto poduzeti Možda da ubijem oko Utekao sam se samoći - Tražim svoj smisao I mozgam što ću s njim Meri je pustila glas Kaže da letim, letim daleko Bih, drage volje Ali ja nisam lastavica Ne znam sagraditi Ni čvrsto gnijezdo A i da odletim na jug Ne bih znao Jesam li ikad bio Na sjeveru Zidovi se ne zaobilaze - Mogu se razbiti Mogu se rastavljati Možemo se naslanjati na njih I sanjati Možemo crtati grafite,pišati po njima Ili čekati da netko napravi vrata Zidovi se ne zaobilaze Oni su tu, surovo sazidani Da ih krivimo do kraja Ne razumijem se u ljubav - Do sada sam mislio da ljubav ne treba razumjeti Onda sam se našao u gabuli da moram dvojiti I pokušao je raščlaniti na faktore Jebote Ne znam riješiti taj zadatak Ništa, prepisat ću od nekog kao i do sada Tek kad nestade lišća - Sjetim se krošnje I kako je strašno Zelena bila U trenutku bezizlaznosti - Režem nokte škarama za štof Za novac mogu kupiti samo sebe jednokratno Žrtve koje prinosim prilično su bezvrijedne Pokušavam proći lišo i to me lišava vrijednosti U izlogu - Postavljen kao skulptura čovjeka Koji je uronio u sebe Sjedim u izlogu i pijem kavu Oči mi bljeskaju Shvaćaju li ti narcisi da buljim u njih Da ih promatram kao promatrač ptica Da ih slikam, izvlačim život I nanosim na papir Starac koji se gega vidi svoju prošlost Žena koja uvijek nakrivi šešir Vidi samo refleksiju koja joj ne daje snagu Da se suoči Pijani poštar samo na tren baca oko I vraća ga u duplju On zna da je skeniranje života Traćenje vremena Odlazak - Iskrilo je kristalno jasno Moje lice uronjeno u kometu Zatvorio sam vrata Nazdravio u sebi, bio van sebe Na trenutak bio sam van sebe I vidio to zgureno tijelo na pločniku Odlazi To lice puno kristala Puno soli Leći kraj tebe - Od svih težnji Koje sam hranio nepovratno Ostala mi samo ona Da ću na kraju Leći kraj tebe prozirne Kad više ne možeš bježati Slika - Ništa nije bilo Tako čuvano i branjeno Kao tvrdi kruv Babe Mare Ništa nije tako toplo I uzvišeno Kao spoznaja na grobu Da ličim na nju Putevi - Pustio sam tugu Da je osjetiš kako te steže Kao suha koža Putevi koje izabiremo Ograđeni su i ne vidimo se A možda kročimo Istim smjerom Putevi koje moramo izabrati Ne bi li se prestali vrtjeti u krug I padati licem u krhotine Oblače naš - Koji jesi na nebu Čas si bijel čas siv Lebdiš i briga te Ili da kažem Jebe ti se Tko je za što kriv Stigme - Sjedim gol na betonskoj klupi Mjesečina obasjava moj fetus Sreća je poimanje Kut iz kojeg gledamo na sebe Da moram birati između vječnog optimizma I pesimizma, izabrao bih jebe mi se. Što me ne ubije ne znam ni da postoji Sakrila sam perje ispod kože Kaže mi vrana Tako lakše prosjačim I ode stružući drvenom nogom Nagrizena knjiga otvara se Gdje je meso najsočnije Glođu me mušice, a ja ih tjeram rukom Nije me briga Odmahujem Nije me uopće briga Probam kažiprstom imam li oči Ili sve što postoji usađeno je Povučem za nos Zatrubim koračnicu Pa pređem dlanom preko koljena Hladno je iznutra, a toplo izvana Pitam se Jesu li žile na rukama Moje stigme? Žena udara loncima - Dok muž nečujno prede U blagoslovu internetskog džumbusa Žena udara loncima Frcaju iskre i pale se svjetla Kako sam se zajebala O kako sam se zajebala U kori krumpira Ne postoji izlaz Ne otvaraj se više - Meso je puno spora Preko zida vidim vrhove jarbola Možeš li zagristi drvo Nosit ću te na rukama Derat ću koljenima asfalt I kljucati vrane Ne otvaraj se više Zajedno smo lešina Ali ima nade Dok god vidim zastavu I sunce koje se drži Zrakama za obzor Ne pokazuj kosti Jer naivno mirišu A lovci imaju nos Za otvorene ljude Prošlost nosim u džepovima - Zašivenu i tešku od savjesti Htio bih svući kaput Dok svira budnica ili himna Htio bih izbrisati prošlost Do nulte točke Iz koje bi svaki korak bio sloboda Kad bih mogao progutati amneziju Ostao bi mi potpuno čist početak Očišćen od stida i bojazni Evo sad bih prišao ovoj ženi I kupio sve čarape po deset kuna A onda je poljubio u obraz I rekao ti si moja Izgubljena majka Kad bih mogao progutati amneziju Prišao bih djevojci kod sata I pravio se da mene čeka Oprosti što kasnim Petica je u kvaru No nema veze Ionako do sada nismo bili Jedno za drugo Kad bih barem mogao progutati prošlost I ostaviti trag U javnom wc-u Odrastanje - Zid u tvrdim koprivama Ne sjećam se tko je stajao uz njega Držeći se rukom pijan i izbezumljen Govoreći mi istinu o meni Od kuće ostala je samo slika Ponekad je vidim škiljeći u mraku Vidim krov i gnijezdo ispod grede Ljestve po kojima se penju preci Jedan iza drugog I u dugim razmacima nestaju Taj što je stajao uza zid To mora da je netko koga sam se bojao Mora da je nosio lance I zveketao u noći Govorio je istinu o meni O pustinji iz koje smo došli O šumi iz koje smo izbjegli O močvari iz koje smo vadili Svoje kosti Prstima je mrvio obojenu žbuku Škrgutao zubima i hukao u lice On je ubio konja On je spalio gumno On je tjerao mačke i pse Razbio crno-bijeli ekran I rasplinuo Indijance i kauboje Taj što je stajao uza zid Znao je istinu o meni I kreveljio se A onda se stropoštao u prašinu I ja sam pljunuo na njega Spavanje - Ta disanja su svud oko mene. Izvlače žbuku iz zidova, pomiču kutove, Premještaju noćna zbivanja. Smrznute ribe U epizodama indigo boje Neprestano mijenjaju ritam disanja, Čas se drže za vrh planine Čas rone u pećini pod morem, Čas pužu u sipkom pijesku. Jastuk je mokar. Dok oči poliraju kapke Usne češljaju močvaru. Zrak koji izdišem goni jedra I brod juri u prošlost pa se vraća Sa sjekirom u krmi. Plutam u noći na splavu od tkiva Koje nikad ne spava, Samo usporeno struji. Petlja - Na koju god bi stranu krenuo Bio bi kriv Djede I zato si stajao na mjestu Gledao u zemlju I ponavljao Da zemlja ne pita Tko si Samo traži da je hraniš Rukama Da joj prinosiš ustima Znoj Da je grebeš i gladiš Zemlja prede i često zaspe I tada sanja A kad zemlja sanja Ti si na pravoj strani Tu na mjestu S rukama u njoj Svako jutro počinje nova igra - Stavljam tristo na jedinicu, a popijem x Bilo je blizu Kao kad stojiš na vrućoj obali I od hladne rijeke dijeli te običan pad Da barem iznenada udari vjetar Psi plivaju, a i ne znaju da mogu Hvatam misli Uhvatim jednu i ne znam što bi s njom Da je stavim na leđa i plivam Dok iscrpljen ne potonem? Nisam sastavljen od prvoklasnog materijala - Mnogi bi mi iščupali korijenje I zasadili svoj nasad Nalili u tankove krv koju nose Plavu, aristokratsku, nobelovsku Kakvu god Drugačiju od moje Nisam sastavljen od utjecajnog tkiva Moji su imali šumu i prodali je Pa kupili njivu To je to što je ostalo Nisam sastavljen od tih tvari Kojima se pridaju portreti Pišu hvalospjevi ili daju imena ulica Čak bih rekao da sam sastavljen Od prašine, znoja i prosječnog bitka Da ne kažem govana Glava na pladnju - Rodio sam se kao čovjek Koji nije vrištao I uzimao zrak Rodio sam se bez žutice Nisam grčio ruke Nisam bio mokar Niti imao kosu na čelu Niti na tjemenu Rodio sam se kao čovjek Koji je već sjedio U kutu sobe I smišljao kako Da ukrasi svoju glavu Na srebrnom pladnju I izloži je svirepoj buri I jedini zaklon Koji će ikada naći Umrijet će neminovno Prije njega S rukama na tjemenu S pogledom Koji ga priprema Kako da ukrasi svoju glavu Da okrutni vjetar pomisli Gle kurve Mogao bih je ostaviti Za kasnije Snijeg je jasan - I tragovi su jasni Polumrtvi glasnik Kojem smo istrgnuli krilo zubima a poruku ritualno spalili Na oltaru ljigavo romantične ljubavi S primjesom horora Moji su zubi krvavi Kao i tvoje oči Mi jedemo sve što nam se Nađe na putu Da proglasimo našu prijevaru Sigurnom od moralne dosade Sunce - Kakvo je Kad obasja Da li zaiskri u glavi I blagost te prožme I tjeskoba prelazi u Sjećanje Kao svrabež u peti Pa se izuješ i shvatiš Da to je samo Privid 98 % ništa Riječi, riječi, riječi - Kad bih birao povrće u pjesmi Nikad ne bih pisao o rotkvici Ta riječ me smanjuje Kao da mi je netko Ispustio zrak kuhinjskim nožem Zima - Trgnem se u mraku Navikao sam na prazna prebacivanja ruke Previše je tebe u snu Jutra su stratišta upalih živaca Od prvog buđenja već sam u redu za xanax Puštam da priroda učini svoje Drhtim Netaknuta kava na stolu Njen topli miris prodire u koprenu dima I nadvija tišinu u stvarima Spokoj nikad nije bio stvarniji I okrutniji
Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strašna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći. Tin Ujević
“Ja sam bio čovjek koji je napredovao u samoći; bez nje sam bio kao neko bez hrane ili vode. Svaki dan bez samoće me je slabio.” – Charles Bukowski “Usamljenost mi je najmanje draga stvar u životu. Stvar koja me najviše plaši je da ostanem sama bez ikoga da se brine o meni ili da se ja brinem o njemu.” – Anne Hathaway Misli u samoći. Thomas Merton . Prepuno dubokih i snažnih misli, ovo iznimno djelo jednoga od najpoznatijih duhovnih velikana 20. stoljeća već desetljećima osvaja srca čitatelja diljem svijeta. U vremenu u kojemu je čovjek neprestano okružen i ispunjen bukom svijeta, međuljudskih odnosa i vlastitih emocija, Merton u prvi plan stavlja ... Prepuno dubokih i snažnih misli, ovo iznimno djelo jednoga od najpoznatijih duhovnih velikana 20. stoljeća već desetljećima osvaja srca čitatelja diljem svijeta. MISLI U SAMOĆI. Ako nemamo ljudskih osjećaja, tada ne možemo voljeti Boga na način na koji ga trebamo voljeti – kao ljudi. Ako ne odgovaramo na ljudsku ljubav, tada nas Bog ne može voljeti ... MISLI U SAMOĆI Na vrhu sam kuće sjedokos – bjeloglav Ko bjeloglavi sup na litici Cresa, samo što strvinar nisam. Do bijesa ta ja ljude i prijatelje volim. Tad' sam ću manje biti i pogled smirenja neću kriti. U samoći nema mržnje: osamiti se znači očistiti se. Sve u samoći postaje uzvišeno, najviše, najdublje. Ako je čovek filozof, on se predaje samoći da bi znao cenu života, viši smisao o svetu, i da bi prišap božanstvu. Samo malog čoveka samoća napravi bolesnikom, i ona njegovu dušu otruje sumnjama i ispuni strahom. Split, (IKA) – U prostorijama nakladne kuće Verbum u petak 24. travnja na konferenciji za medije predstavljena je knjiga “Misli u samoći” Thomasa Mertona. Knjigu su predstavili mr. Petar Balta i Miro Radalj, glavni urednik i direktor nakladne kuće Verbum. U knjizi “Misli u samoći” omiljeni duhovni autor Thomas Merton na iznimno dubok i pronicav […] “U samoći čovjek može steći sve, osim karaktera.” Stendal “Usamljenost nije u tome što smo sami nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo.” Stendal “U samoći um dobija snagu i uči kako da se osloni na sebe.” L. Stern. Preporučujemo: Sve izreke i citati koje smo do sada objavili Zbrka misli, nemir, uzburkanost osjećaja u samoći s vremenom nestanu i čovjek uđe u mir i sabranost. Sabranost, međutim, nije samo rezultat tjelesne samoće i odmaka od vreve i buke. Moguće je otići u samoću, isključiti se iz buke i svejedno ne biti sabran. Sabranost je rezultat aktivnoga rada duha. Jak postaješ kada shvatiš da kvaliteta tvojih misli u samoći određuje kvalitetu tvoga života, i počneš sve više tražiti to stanje, te počinješ birati misli koje ćeš misliti i osjećati osjećaje koje zaslužuješ i na kraju shvatiš koliko si se promijenio bez da išta veliko dogodilo u tvom životu. Tišina te promijenila.
Da li je moguće čitati tuđe misli (Miroljub Petrović ...
Made with Film Maker https://play.google.com/store/apps/de... Propovijedano u Kršćanskoj zajednici na Kmanu u nedjelju 05.01.2020.g. Vaše BESPLATNE REKLAME, na ovom kanalu, šaljite (u tekstu) na:[email protected] želite da pomognete rad kanala SAMO NAJBOLJE, to možete ucin... Autor teksta : Đuka Sojčić Autor glazbe : Mihajlo Janžić Vokal : Đuka Sojčić Prateči vokali : Đuka i Mihajlo. O SAMOĆI I USAMLJENOSTI, I KAKO SE BORITI PROTIV TOGA - MISLI GLOBALNO 136O Samoci, o usamljenosti, Kako definisati samoću i usamljenost i kako se boriti pro... Kad raspustiš kosu i ponovno me rodiš zaboraviš na glasove i samo naš svijet postoji razgranaju se konopi a mora više ne teku kad nema riječi, i samo uzdasi tvore tihu jeku iz eona mira ... Kršćanska meditacija-u susret Božiću - Duration: 15 ... Molitva u trenutcima patnje i u samoći - Duration: 5 minutes, 58 seconds. 462 views; 2 years ago; 6:50. Molitva za studente - Duration ... This video is unavailable. Watch Queue Queue. Watch Queue Queue Band: Čiča GOREio Album: Goreski Vijenac (2020) Tekst: Kiša pada nad tvojim praznim grobom Zemljom hodaš i ona će tobom Misli su u haosu i tišina te jede Dok vesnici smrti na ramenu ti sede ... Dobro došli na kanal Pozitivna strana života! Mudro birajte ono što ćete čitati, jer to je svet u kojem ćete živeti. Želim vam uspeh, inspiraciju i obilje na...
